I tako smo nakon fine uzbuđenosti,
slučajno ne,
namerno zagarantovano,
došli do brisanog prostora
sa jakim vetrom
i svim mogućim i nemogućim
padavinama,
koje peru sva osećanja,
da vratimo se na fabrička podešavanja
i budemo ono što nismo
i ne moramo,
ali valjda tako želimo.
Svi naši izbori
sa kojima se nismo izborili,
ostali su samo naši,
neraspakovani,
ali malo načeti,
da grebuckaju mozak
i postavljaju pitanje,
je l je težak taj korak?!
Jasno je kao ovaj sivi dan,
ne želimo se do srži,
a ljubav upravo tome i služi.
Bitno da je sada
sve kao pre,
prosto prošireno,
lagano,
bez glavobolje.
Sve ostalo,
nebitno je...

No comments:
Post a Comment