Mi se ne volimo, mi se mrzimo, do neba i nazad i što smo više u krevetu, za stolom, na stolu, u tuš kabini ili u nekoj divljoj sredini, mi se toliko mrzimo, da pucaju prohromski ventili.
Razmišljam evo već nekoliko dana, da li je moguće da sam u orgazmu pri svakom našem razgovoru?!
Da li sam sebična ili sujetna slika i ton, dok mi držiš govor o nebitnim, u svari bitnim, klimatskim promenama u našim pozama.
Gde sam i koliko vlažna, dok me mazi tvoja... reč.
Sa nama ćemo biti fini, dostojanstveni, pažljivi,
vredni tragači emocije što tera nas
u intimne detaljne igrarije.
Sa nama srećna, da hvala.
Sa nama srećnija, uvek.
Sa nama dobar dan, trudim se.
Sa nama miran san, zauvek.
Mrzim te...
No comments:
Post a Comment