Ne mogu da budem fusnota u tuđim lepim pričama,
ne mogu da budem podsetnik u telefonu da je vreme za zadovoljstvo,
svakog četvrtog meseca,
ne mogu da sam lepa iz daleka,
ne mogu da meni kašičica,
a nekom ceo escajg,
ne mogu da sam razumna,
a zapravo velika budala,
ne mogu da glumatam,
hoću dobro jutro i laku noć.
Sve ovo izgleda nebitno
i možda veliko ništa,
ti,ne znam ni gde si, a ni ko si,
emocija zapela negde između želim te,
volim te i naporno mi sve ovo,
a ja?! Biću.

