Kasno kao dan,
što curi niz stepenice,
jer zapeli smo kod treće.
Jasno kao loša slika
na starom EI ekranu
sa devet kanala,
a mi se ne prikazujemo
ni na jednom.
Noć je divna.
Spustimo kapke
i družimo se sa nama samima,
dok se ne pocepa tkanina.
Jutro je trezno,
jer mlatarali smo ekstremiteta
besno.
Novi dan
liči na prethodni.
Težak si mi,
a nedostaješ.
Znam, do mene je.
Ne razmišljam čisto.
Ubila me ova klima.
Filteri su zaprljani.
Mi,kao pašteta razmazani.
Bajati.
No comments:
Post a Comment