Sve smo
mogli mi
da je
hrabriji bio dan,
a noć
ispod pokrivača.
Ovako
samo promaja
overava naš
mimohod,
Preteći da
pređe u cunami,
jer svakom
po zasluzi.
Vera u
lude reči,
što češkale
su mi uvo,
e to je
nivo treći
i što
pre bih do cilja,
dok peče
se pita.
Ja
slinavim,
jer imam
devijaciju
leve nozdrve,
nije neki
izgovor,
valjda kradem
dane.
Trudim
se da gledam tvoj lik šareno.
Velik’ si
kao moja vrata,
ja tele
iz basne,
čekajući
pouku,
dobijam poruku.
Praznu.
No comments:
Post a Comment