Nosim bocu
da ispraznim osećaj,
jer stvaraš mi poremećaj.
I moram popiti,
iako nisam te žedna,
samo sam malo izgubljena.
Nema te dugo,
a rekao si da sve je u redu.
Kupila sam tablu i kredu,
da škrabam tvoje kretanje
od digestivnog trakta do srca i nazad,
al'zapeo si negde oko kese žučne
i tako stalno ulazim u rasprave sa sobom bučne,
da nikada nije trebalo da otvorim vrata od auta,
kada prolazio si pored
i rekao da mi se haljina uštipala....
![]() |
Photo credit: M.Panov |
Od tada do sada sam se oblačila
i skidala sa tebe zilion puta,
a ti si postigao sve sa mnom
bez puno truda.
Vezujem pertle, a patike na čičak.
Nedostaješ mom krvotoku
i sve to je istina.
Ne srećem te.
Ne gledam te.
Ne čujem te.
Nema veze.
Ispratila sam sebe do slepe ulice,
a zvučna izolacija stare gradnje
okolne je tako dobra,
da svuda čujem tvoje glasove baritonske,
kako njanjavo nagoveštavaju
ljubav i odlaske.
No comments:
Post a Comment