Wednesday, August 17, 2022

Jedino me ti ne boliš...

Preterivala sam.
Smejala se.
Plakala.
Uživala.
Verovala.
Nikad ustuknula.

Maltretirala sebe, tebe, sve nas...
Više puta merila, nikad presekla.
Čuvala te od drugih.
Pravila od komedije dramu.

Upijala te celim svojim umom i telom.
Ti si moj zvuk tišine,
moja prva kafa,
moja četvrtina sa sirom
i jogurt u čaši.

Kapetane moj,
uzburkano smo jedrili,
stajali, vraćali se
i ponovo plovili.
Photo credit: M.Panov


Besnim glasno 
što sam te nemo volela.
Tiho jecam.
Nisam te izgubila.
Ti si tu,
u prezentu i futuru.

A ja?!
Ja ću naš trenutak 
spakovati u kutak
i voziti misao,
jer to jedino ne boli...

No comments:

Post a Comment

Akvarel jednog avgusta.

 More je slana trepavica,  ....pesak, ...debeli lad i sve cvrči po vrelini, ...gola koža, ...izgužvana posteljina nakon doručka, ...prazan m...