Ima tome mnogo nano sekundi,
kako si svojim hrapavim dlanovima
dodirnuo moju isflekanu haljinu.
I bila bi to tako beznačajna scena nekog
jeftino budžetiranog filma,
da se nisi nakon toga uselio
u sve moje mane i vrline,
u sve moje strahove i težnje,
u sva moja stremljenja i
sporadična skretanja sa uma.
Boliš iznutra.
Spolja sam spora u skidanju sa tvog osmeha.
Zagrljaj je teška droga.
Znam, bolja sam bez toga.
Ali, dokle god je sve ovo nebitno,
ti si moja prva pomisao.
No comments:
Post a Comment