I had very early cherished the dream of becoming
observer-researcher.
U procesu
odrastanja shvatih da se san, ustvari, ostvaruje. Proučavala sam lica, njihovu
ekspresiju, uz pokušaj upoznavanja karaktera osobe koja nosi proučavano lice.
Kao i u svakoj observaciji, pa i u ovoj, bilo je uspeha, a bogami i totalnih
skretanja s’ puta.
Taj iscrpni posao
zahtevao je dobar timski rad. Moja prijateljica Ana i ja smo to bile (mislim,
to jesmo). Verovatno smo jedna drugu proučavale na početku našeg druženja,
svaki mig, osmeh, pokret nozdrva, skupljanje obrva. A onda se došlo do
neverovatnog saznanja. Mi to, ustvari, radimo istovremeno. Tako smo postale
tim, a sve ostalo je istorija ;)
Naše vikend akcije
datiraju još iz srednjoškolskih dana. Danas te akcije olakšavaju maxi ide(j)e
;), ’cause experience makes it easier. Dakle, lagani make up,jer naturale je always and forever must
have, obuća 50-70 mm viša (engineer
evaluation), provokativna crta outfita
i spremne za happy hours, neki bi rekli s(po)niženja, four roses i točeno
svetlo ili tamno, jer tako smo u mogućnosti. A onda, pre ponoći, naglo se
pojača lučenje serotonina i endorfina, čula su izoštrenija i kreće observacija.
Kud god se okrenemo široki osmesi, obrve u stalnom dodiru sa kosom, adamova
jabučica sa konstantnom amplitudom, razna obojena i neobojena usta u
samoglasničkom izrazu i ponekom suglasničkom. Ф ili T pozicija.....dijapazon
of face expressions and body movements.
Ana i ja u punoj
brzini, 2900 obrtaja plavih i zelenih očiju u minuti, jer ne može se imati
ništa za propustit.A kada naiđe subjekat vredan posmatranja, odjednom postaje
objekat.
Jednog oktobarskog,
toplog, vikenda pohrlimo mi u klub, gde nastupa naš omiljeni i dugo očekivani
bend. Pripremljene za dancing all night
long, sa dobrim predznanjem, ulećemo u klub, šankiramo se, tekućine su tu,
bend je tu, svi su tu..... u masi pokreta gore, dole, levo, desno, ruke u
istezanju, kukovi u čučnju, uhvatim najednom tako ja jedan pogled x 4 i skontam
da je subjekat upravo postao objekat. Odjednom, objekat kreće da smanjuje
distancu između nas. Ja lagano iz lifting
zone prelazim u comfort zonu. On, nervous as well, nevešto radi jedno ispucavanje prstiju, jer ipak je to jedna
stresna situacija, primiče se na samo par mm, opipava mi desnu nadlakticu, u
najdužoj dužini usana i u svoj svojoj koncentričnosti mrežnjače i rožnjače me
poziva na dance.......
Kada sam procitala ovaj tekst bila sam zbunjena,a onda sam i uvidela zasto.Ja ne citam kako treba,pocevsi od naslova,a tako je sve jasno! Odlicno i vrlo zanimljivo!Odusevljena!
ReplyDeleteInspiracija je tu, samo da bude dobra konekcija između glave i ruke ;)
ReplyDeleteIch bin nicht da, aber ich bin da.
ReplyDeleteMein Herz klopft.
hej, baš ti Ana, meni najbitnije da si ti ta tu :*
Delete