Monday, February 4, 2013

Znakovi pored usta


I had very early cherished the dream of becoming observer-researcher.
 
U procesu odrastanja shvatih da se san, ustvari, ostvaruje. Proučavala sam lica, njihovu ekspresiju, uz pokušaj upoznavanja karaktera osobe koja nosi proučavano lice. Kao i u svakoj observaciji, pa i u ovoj, bilo je uspeha, a bogami i totalnih skretanja s’ puta.
Taj iscrpni posao zahtevao je dobar timski rad. Moja prijateljica Ana i ja smo to bile (mislim, to jesmo). Verovatno smo jedna drugu proučavale na početku našeg druženja, svaki mig, osmeh, pokret nozdrva, skupljanje obrva. A onda se došlo do neverovatnog saznanja. Mi to, ustvari, radimo istovremeno. Tako smo postale tim, a sve ostalo je istorija ;)
Naše vikend akcije datiraju još iz srednjoškolskih dana. Danas te akcije olakšavaju maxi ide(j)e ;), ’cause experience makes it easier. Dakle, lagani make up,jer naturale je always and forever must have, obuća 50-70 mm viša (engineer evaluation), provokativna crta outfita i spremne za happy hours, neki bi rekli s(po)niženja, four roses i točeno svetlo ili tamno, jer tako smo u mogućnosti. A onda, pre ponoći, naglo se pojača lučenje serotonina i endorfina, čula su izoštrenija i kreće observacija. Kud god se okrenemo široki osmesi, obrve u stalnom dodiru sa kosom, adamova jabučica sa konstantnom amplitudom, razna obojena i neobojena usta u samoglasničkom izrazu i ponekom suglasničkom. Ф ili T pozicija.....dijapazon of face expressions and body movements.
Ana i ja u punoj brzini, 2900 obrtaja plavih i zelenih očiju u minuti, jer ne može se imati ništa za propustit.A kada naiđe subjekat vredan posmatranja, odjednom postaje objekat.
Jednog oktobarskog, toplog, vikenda pohrlimo mi u klub, gde nastupa naš omiljeni i dugo očekivani bend. Pripremljene za dancing all night long, sa dobrim predznanjem, ulećemo u klub, šankiramo se, tekućine su tu, bend je tu, svi su tu..... u masi pokreta gore, dole, levo, desno, ruke u istezanju, kukovi u čučnju, uhvatim najednom tako ja jedan pogled x 4 i skontam da je subjekat upravo postao objekat. Odjednom, objekat kreće da smanjuje distancu između nas. Ja lagano iz lifting zone prelazim u comfort zonu. On, nervous as well, nevešto radi jedno ispucavanje prstiju, jer ipak je to jedna stresna situacija, primiče se na samo par mm, opipava mi desnu nadlakticu, u najdužoj dužini usana i u svoj svojoj koncentričnosti mrežnjače i rožnjače me poziva na dance.......

4 comments:

  1. Kada sam procitala ovaj tekst bila sam zbunjena,a onda sam i uvidela zasto.Ja ne citam kako treba,pocevsi od naslova,a tako je sve jasno! Odlicno i vrlo zanimljivo!Odusevljena!

    ReplyDelete
  2. Inspiracija je tu, samo da bude dobra konekcija između glave i ruke ;)

    ReplyDelete
  3. Ich bin nicht da, aber ich bin da.
    Mein Herz klopft.

    ReplyDelete
    Replies
    1. hej, baš ti Ana, meni najbitnije da si ti ta tu :*

      Delete

Kosmos ne vidi. Duša ište više.

Ti i ja Pun frižider Zgužvana želja Opeglana šustikla Mirisna kupka Brada što grebucka Zagrljaj k'o pucka Domaći med Kosmos Univerzum Pl...