Tražim više,
a propuštam bliže ruke i oči,
jer uši ne čuju,
dok kiša pravi potop,
mi smo na pogrešnim stranama odvoda.
Tražim tuđe,
a propuštam dublje,
jer mrzimo uvode,
lakše nam uz razrade,
dok je rasplet ispred nas,
poentu bacamo u smeće
sa isteklim rokom
za bilo kakve povratke
i emotivne UVek
prekopotrebne
zrake.
Tražim sada
i ne propuštam tren
da uvećam žudnju.
Nakon nevremena dođe vreme
kada volim da smo sami,
ali bojim se da budemo u tami.
Tražim da uhvatim te čvrsto
i ne puštam te da ne osetim se
pusto...ššš.