Verujem u dublje sutra,
mozak je spreman za prekosutra.
Tvoja ruka me grli vredno,
a emocija pada na dno.
Koračamo unazad,
volimo tuđa imena,
drugima se radujemo,
nama se nemo smejemo,
da li smo lažni
ili si samo takav po kazni.
Drugačije ne želiš,
jer hod po sigurnom tlu
je tako lagani trud.
Milo biće,
biće da smo nezreli
dok ispijamo ozbiljno piće.
Prećutaćemo sve priče,
poricaćemo da prijali smo oboma,
dok trajalo je leto,
a možda i neki dan duže...
udaljen si, milo biće, neiživljeno nestašan,
tako moćan i sirov,
neopisivo mističan,
potpuno spreman,
da budeš obrisan...
Niko ne zna,
pa ni ona, M....