Monday, April 10, 2017

Lavanda u ormanu

Trčim ulicama kao na polumaratonu
i uvek jedan lik sa mnogo fasada.
Ja bih pauzu i novo mesto,
da se otresem dima i hladnoće
i poželim da čudo bude svemoguće.

Taj stenovit osmeh
i san sa nakitom na meni,
šansa da napijem se odmah
i budem lakoća postojanja tvoja.

Da stojim na kiši i hemijski se očistim,
stavim lavandu u orman
i purpurno dočekam ljubavnu pojavu tvoju.

Photo by MP

Sveža radost,stotinuvatni (100W) sjaj,
zaokupirana želja,programski zvuk zaljubljenosti,
prva stojim u redu
i nestrpljivo čekam našu kategoriju tešku.

Pogled govori buđenje,
tvoja lenja ruka po mojim naježenim bokovima kaže:

Nađimo se odmah na polovini našeg doba.

Thursday, April 6, 2017

Opako, naopako...

Kad se ujutru probudim naopačke,
odmah mi je mnogo lakše.
Ne gledam da se zaobiđemo,
nego ambiciozno trčim ka tebi i nervozno,
turistički,
putujem kroz vokabular preoštrih reči
bez ikakvog povoda.
Valjda da skinem se sa toksina
i vratim se u normalu vertikalu.

To popravlja krvnu sliku. Mentalnu.

Nisi ti kriv.

Kriva sam ja što sam noćas,
pijana od misli,
od rešivih i nerešivih ljudi,
potpuno sluđena i opijena emocijom,
sedela na klupi ispod tek procvalog drveta,
gledajući u neon reklamu ’’čika zuba leči ovuda’’ 
i ježila se i plakala, 
jer bolelo me je svuda.
 
Photo by MP
Ja sam u nedostajućoj slagalici tvojoj,
a ti uvek uramljen u svom mozaiku
i ne mariš za druge.
Uporan i nezasit.

Zovem ja ponovo.

Naprosto, danas je onaj ponedeljak,
kada se spremamo za novu količinu kisonika
za ovu nedelju,
još nezagađenog od svakog i svašta
i kada je dobro, a i poželjno,
da ti kažem
da niti se ljubav zove tvojim nadimkom,
niti sam ja tvoja osoba,
niti ću ja odlučivati
hoću li ići nogu pred nogu da preguram dan,
jer neke odluke su bez traga
i zauvek odu bestraga.

Znam da te baš briga, ali kako je to moguće?
Mi smo ona prijatna tišina, 
kojoj samo poljubac treba da nastavi sa ćutanjem.
Mi smo mlada i krhka bliskost.
Mi smo sopstveni san tuđeg sunca,
a jedno bez drugog nismo.

Nemoj sada da likuješ i budeš sit svega,
jer mene toliko boli zub i sve ovo što sasula sam ti u lice,
produkt je mog karijesa.

Kosmos ne vidi. Duša ište više.

Ti i ja Pun frižider Zgužvana želja Opeglana šustikla Mirisna kupka Brada što grebucka Zagrljaj k'o pucka Domaći med Kosmos Univerzum Pl...